| GODIŠNJICA
SMRTI SLUGE BOŽJEGA JOSIPA STADLERA
Na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM
 |
Na
svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM spominjemo se i godišnjice
blažene smrt Sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog Vrhbosanskog
nadbiskupa i Utemeljitelja sestara Služavki Maloga Isusa.
U svim će zajednicama sestara Služavki Maloga Isusa
biti svečano obilježena ova godišnjica, a u sarajevskoj
katedrali bit će svečana sveta misa u 10.30 koju će
predvoditi uzoriti gospodin kardinal Vinko Puljić. . |
Na misu će doći oni koji časte uspomenu na ovoga Božjega
slugu, a svoj dolazak su najavili hodočasnici iz Voćina (Požeška
biskupija). Napominjemo da je nadbiskup Stadler kao siroče
bio primljen u Požeško siritište, te je tu pojađao školu,
da bi se kasnije u Zagrebu prijavio i bio primljen u sjemenište.
Kao talentirani učenik poslan je u Rim na studij, gdje je
zaređen za svećenika i doktorirao iz filozofije i teologije.
U Sarajevu je bio nadbiskup od 1881. do 1918.
U Stadlerovom rodnom gradu Brodu, u župi Gospe od brze pomoći,
popdnevne svete mise u 17.00 i u 18.30 bit će, kako piše župnik
vlč. Ivan Lenić, u „znaku našeg Brođanina sluge Božjega Josipa
Stadlera uz dan njegove smrti“ a predvodit će ih dr. Pavo
Jurišić, postulator u Stadlerovoj kauzi.
__________________
Stadler je rođen 24. siječnja 1843. u Slavonskom
Brodu, a umro je 8. prosinca 1918. u Sarajevu, gdje mu se
u kataderali koju je on sagradio, nalaze i zemni ostatci.
Njegov grob je mjesto hodočašća mnogih koji časte njegovu
uspomenu i utječu se njegovu zagovoru.
Smrt sluge Božjega Josipa Stadlera na svetkovinu Bezgrješnog
začeća BDM uklapa se u cjelokupni njegov život, jer je toliko
častio Mariju, posebno Gospu žalosnu i njezino bezgrješno
začeće. Stadler je osjećao potrebu da o Mariji govori i piše,
da promiče pobožnost prema nebeskoj Majci i da tumači njezine
svetkovine i nauk o njezinom bezgrješnom začeću, dogmu koju
je 8. prosinca 1854. proglasio papa Pio IX.
Kako su se kroz cijelu ljudsku povijest javljali pojedini
glasovi da izvrgnu ruglu istine katoiličke vjere, nije bilo
drukčije ni u Stadlerovo vrijeme, a kako onda tako i danas
„u ime nekoga naprednoga pogleda na svijet“. Zato on piše:
„Često nam od protivnika valja učiti što trebamo štovati.
Jer, bez sumnje, oni ne navaljuju na našu nauku, posebno na
bezgrješno začeće BDM, iz ljubavi prema svetoj vjeri ili prema
samom Bogu, ili prema BDM, jer oni mrze kako vjeru i početnika
vjere Boga, tako i BDM i nas same. Njima nije ni na kraj pameti
da se Bog proslavi ili da mi budemo privedeni na pravi put
spasenja, nego je u njihovu opaku srcu vruća želja da podruju
Crkvu i njezinu vjeru, a nas da upropaste. Ali to im neće
nikada poći za rukom, jer je Gospodin Isus obećao da će on
sam biti sa svetom Crkvom dok ona propovijada narodima da
vjeruju sve što je on učio, i da drže sve, što je on zapovjedio“.
Nije čudno da je Stadleru tradicionalna marijanska pobožnost
bila na srcu, da je razmatrao pred Gospinim slikama, da je
molio Gospin pozdrav i krunicu, da je slavio njezine spomendane
i blagdane, jer je to i očekivati od jednoga hrvatskoga katolika.
Ali zadivljujuća je činjenica kakvo je Marija imala osobno
značenje u Stadlerovu životu. Rođen i rastao u vrijeme romantizma,
kada je cvjetala marijanska pobožnost, uz koju odgajan pod
vodstvom iskusnih duhovnika isusovaca, sve se to očituje kako
u njegovu kasnijem svećeničkom životu, tako i djelovanju dok
je bio nadpastir Vrhbosanske Crkve. Za vrijeme svoga episkopata
šest je svojih poslanica posvetio isključivo Blaženoj Djevici
Mariji i pobožnosti prema njoj. Ali i svaki drugi pastirski
i duhovni spis prožet je marijanskim temama. Stadler uvijek
uz Isusa stavlja i Mariju, jer on je Marijin sin, a ona ima
svoje mjesto u Božjem planu spasenja. Marija je nedjeljiva
od Isusa Krista, vođe i posrednika spasenja.
Zato Sluga Božji Josip Stadler pokazuje posebnu osjetljivost
pri promatranju Marije, njezinu nježnost i brižnu zauzetost
za čovjeka, za svakoga od nas. Stadler šalje svakoga tko mu
se obrati u Marijinu duhovnu školu, školu majčinske nježnosti
i ljubavi. Ona je naša Gospa i naša sestra.
Marija je prisutna u njegovim molitvama i razmatranjima. Stadler
i na smrtnom času uz Isusovo ime izgovara i ime Marijino:
„Isuse, Bože moj! Marijo!“
On je svakoga tko moli upućivao Mariji na razgovor. Ako je
molitva dah duše, tada bismo mogli reći: Stadler nas poziva
da vlastita razmatranja, razmišljanja i osjećaje prodišemo
i prosijemo kroz nježni i lijepi veo ženske čovječnosti Marijina
kova.
|
