Nedaleko
od Sarajeva u Mladicama (kod Kasindola) nadbiskup Stadler
kupio je od jednoga bega kuću i veliko imanje čije mu je
gospodarstvo bilo potrebno za uzdržavanje sirotinje i sestara
u zavodima „Betlehem“ i „Egipat“. Sestre su se doselile
na ovo imanje 9. srpnja 1900. O tim početcima piše s. Rozalija:
„Početak
je bio vrlo težak. Svake njedjelje smo išle u Sarajevo na
svetu Misu. Na Mladicama je bila samo stara muslimanske kuća
u koju smo se nastanile. Nije imala ni ključa ni brave na
vratima. Svaku večer smo navlačile neki sanduk da se obranimo
od svakoga. Bilo je dosta straha. Bilo je toliko posla da
nismo znale s koje strane početi. Spavale smo na podu... Hrana
je bila oskudna i slaba“.
Stadler je ispočetka davao sestrama mjesečno 30 forinti dok
nije prispjela prva ljetina. Radile su teške težačke poslove
i obrađivale 345 dunuma zemlje. Stadler je cijelo polje prozvao
„Polje Srca Isusova“. Budući je ovdje bilo dovoljno prostora,
sestre su na ovo polje dovodile djecu iz sirotišta na ljetovanje.
Kasnije je ovdje podignuta kuća vrijednim zalaganjem sestra,
koju je nadbiskup Stadler blagoslovio 29. rujna 1910.
U Kasindolu je bilo osnovano i lječilište za tuberkulozne
bolesnike, pa je rukovodstvo bolnice zamolilo sestre da barem
djelomično preuzmu njegu bolesnika. Sestre su to preuzele
1929., gdje su imale i odvojene stambene prostorije.
